26.03.2007., ponedjeljak

Gotovo. Finito. Kraj jedne lijepe bajke!


Oi, zadnji posst!
Mah, neda mi se više pisat.

Vi uživajte i dalje pišite svoje postičče!
A ako ma očete nač - moj spejsnaughty
dodajte me.. budimo prijatelji.. dopisujmo se.. komentirajmo se..thumbup

Ayda ljudoffčeki, luv ya ma girls!kiss
Pussa od bumblebee zverke!!
waveparty

- 18:16 - točka. (7) - još jedna točka. - #

02.03.2007., petak

Ona.



Tamo strah ne postoji.
Tamo se nitko ne boji.
Tamo se slobodno voli.
Jer ljubav tamo ne boli.


Ponekad mi dođe da se doista zapitam.
Gdje je to mjesto?
I ja bi tamo. Povedi me.

Moji pogledi su se promijenili.
Shvatila sam.
Ili bolje rečeno nisam ništa shvatila.

Ali i dalje živim za onaj dan kad ću postati supermen.
Jer znam da hoću.

Iznevjerena i povrijeđena.
Od onog u kojeg je vjerovala.
Napuštena.
Više ne vjeruje.

Zna. Možda krivo postupa.
Ali više niše ne osjeća.
I zna. Možda će sad sve izgubiti.
Spremna je riskirati.

S njim ili bez njega.
Isto je.
Ali ona je izabrala.

- 19:15 - točka. (47) - još jedna točka. - #

27.02.2007., utorak



Previše glume.
I laži mi u očima.
I bjesnoće što mi na usta izlazi. A proklete riječi lete ko metak.
I ne mogu da pobjegnem. Jer ako. Onda sam kukavica.
I teško je.
Znam da nitko ne zna i ne razumije ova slova. I to me muči.
I tužan pogled jednog dječaka u autobus.
Skrivenog od sviju. Strah zadržan u njegovim očima.
I kako da pobjegne. Kad oko njega ljudi pokvareni do srži.
Okrutan je svijet ovaj. A na njega je pala ta sudbina koja priredi mu nesavršen život.
I žalosno je to. Kako ljudi ne prihvaćaju drugačije.
Oni ne vole, ne prihvaćaju.
Samo odbacuju.

A ono što se ja pitam je ZAŠTO?


- 15:12 - točka. (9) - još jedna točka. - #

19.02.2007., ponedjeljak

Pa onako. da, baš tako.





Oujea. Kažem ja.
Disko kugla viče Oi!
A ja letim ka pingvin.
I pjevam vouvojeije.
A onda. Preokret.
Plesni podij je dinamitan.
Ptičice iza kontenjera.
I suha krpa na dnu mora.
A tek oluja u kahlici.
Pa letim ko ptica.
Bojim se mraka.
Bad boy. Bad boy.
99 balona. Diznilend.
I shvatim. Glupost je neuništiva.
Nešto grozno. Tv je mrtav.
Pa osmo pivo.
A mama se dere. Čisti sobu.
Imam ponos. Neda mi se.
Ružičasti slon mi se smiješka.
Ooo da. To je Žnjora.
I letim k oblacima.
Nađem crveni balon.
Pa postanemo prijatelji





Eto. tako. prisjetih se nekih trenutaka, rečenica, meni najdražih pjesma.
Hah. najs slika, jelda?? oujea! heh.



- 18:05 - točka. (19) - još jedna točka. - #

14.02.2007., srijeda




Priče za valentinofo!

Za moju Izgubljenu. koju. jako. voolim.

Živjela jednom davno jedna djevojka.
Čudnog ali posebnog imena – Izgubljena.
Postojao je i jedan dječak.
Drugačiji, ali time posebniji od drugih – Kuvajt.
Izgubljena je svoje vrijeme provodila perući veš na jezeru Bodom.
I tako jednoga dana Kuvajt lutajući šumom naiđe na to jezero.
Sav znojan i iscrpljen od velike vrućine odluči se okupati u jezeru.
Na istom mjestu u isto vrijeme Izgubljena je prala veš.
Kuvajt gol skoči u jezero, a Izgubljenoj zastane dah.
Očarana njegovom ljepotom gola skoči u jezero i počne glumiti da se utapa.
Kad je Kuvajt ugledao Izgubljenu i veš koji je ležao na obali,
onesvijesti se od besprijekorne čistoće i bjeline njenog veša.
I potonuo je na dno.
A Izgubljenu je pojeo krokodil.
Bila je to besprijekorna ljubaf!
Kraj.


Za Lorenicu i njenu crvenu ružu (nadam se da ju nisi bacila u košš)

Enu i Alexa je poznavala cijela šuma.
Svojim prekrasnim glasovima budili su šumu i vračali život u nju.
Nisu poznavali grad ni išta izvan šume.
Za njih je priroda bila dom.
Svaki su dan pjevali bez prestanka.
Njihov bi glas probijao i najčvršće stijene.
Bili su zaljubljeni.
Na dan zaljubljenih, valentinovo, Alex je Eni otpjevao prekrasnu pjesmu.
Ljubav nije potrošnja.
Pjevao je tako jako da su ptice uginule.
Planine se polomile.
Sunce je nestalo.
A Ena je naprosto umrla.
Alex se nije mogao pomiriti s činjenicom da njegove voljene više nema.
I tako je nastavio pjevati nadajući sa da će se ona vratit.
Jednoga dana kad je pjevao, muha mu je uletjela u grlo i Alex se ugušio.
Bila je to nepotrošna ljubaf!
Kraj.


Za Janju i Ribara. Janja uživaj!

U skrivenom dvorcu
Živjela je zatočena princeza Janje.
Čudnog li imena, kažu svi.
Bila je prekrasna i u nju su se zaljubile sve životinje u šumi.
Pa tako i jedna Riba.
Dobra vila je Ribi poklonila moć letenja.
I tako je Riba mogao letjeti.
Iskoristio je Riba svoju moć i odletio do princezinog dvorca,
ne znajući da dvorac čuva opasan zmaj.
Kad je Riba ugledao Janje kako nevino spava,
krene prema prozoru da je poljubi.
Kad zmaj kihne i zapali Ribu.
Riba je uginuo, a princeza je umrla od tuge nadajući se da će njezin dragi doći.
Bila je to zabranjena ljubaf!
Kraj.



Za moju Eričče i njenog princa za ružičastom konju, Ivicu.

Eureka, božica ljepote i dobrote.
Njeno je srce želio osvojiti svatko,
ali ona ga je čuvala za samo jednog i jedinog boga.
Ponude da uzmu njenu ruku dolazile od moćnih bogova,
ali Eureka nije posustajala, već je slušala svoje srce.
Za nju je postojao samo on.
Ivekolo – jedan od najslabijih bogova, bez imalo moći.
Eureki to nije bilo važno.
Ivekolo je osjećao isto što i Eureka prema njemu,
ali bojeći se odbijanja ako je zaprosi, Ivekolo je nestao sa lica zemlje.
Eureka si je iskopala oči, jer nije željela više gledati svijet ako njega nema.
Kad si je iskopala oči, dobila je infekciju, jer je koristila nečistu vilicu i od infekcije je umrla.
Bila je to prava ljubaf.
Kraj.



Nisam pisala priče baš o svima. Sorite ljudi, al te priče sam već napisala u školi pa mi je bilo lakše, posle više nisam imala inspiracije. Nadam se da se niko nije uvrijedil.

Dajanče, kad si več tak bila uzbuđena kaj bum napisala priče, inače ne bi, al tebi za
ljubaff, evo.
- 18:49 - točka. (23) - još jedna točka. - #

12.02.2007., ponedjeljak

Ja i moje močne cipele!



Valentinovo.
Žblje.
Ko se voli nek uživa.

A ja imam svoje močne cipele.
Cipelice lutalice spremne za luudomočne čagice!!
I plešem s njima.
U svom novom zelenom disko šosu.
Ooo da.
Ima on šljokice.
Kad ga obučem izgleda ko disko kugla.
I sad sam kuul.
Močno kuul.
Kad moje cipelice plešu cijeli plesni podij je samo naš.
Oooo daa.
I onda postane vouvojeije!
I čaga, čaga, čagica.
Do ranih jutarnjih sati.
Samo ja i moje cipelice.
I gledamo se.
Razmjenjujemo vruče poglede.
Veselimo se.
Ooo daaa.
Svi su ljubomorni na nas.
Jer smo mi takoo kul.
Onako kul.
Jer znaju da plešemo za 5.
Mi tako fuulmočne, a oni obični promatrači.
Koji nas s prezirom gledaju.
A disko kugla vičče Oi!

- 18:36 - točka. (7) - još jedna točka. - #

05.02.2007., ponedjeljak

Bit ču disko kraljica!



I tako prođe i ono malo odmora.
Počao je novi tjedan,
Koma.
Dođe mi na riganje.
Da budem malo točnija.
Izbacivanje ljigave izlučevine što mi tišti krhko tijelo.
Onakve gnjusne i pohlepne što čeka da ju moje tijelo izbaci van
poput vodoskoka.
Heh.
Kako je život lijep!
LoL.
I tak dok pričam(pišem) o gnjusnim izlučevinama
prisječam se subote.
Subota.
Odlazak u Čakovec.
Supermočno šljokičasti šeššir!
Ja heppi.
U Čakovcu – žblje.
Vračanje iz Čakofca.
Odlazak u nočnu moru.
Di mi narodnjaci zavijaju poput mačka
koje se pare ispod mog prozora.
Ja i đusvotka.
Napokon moja pjesma – lollobrigida "Party"
Ja plešem.
Čudni pogledi ljudi.
Nije me briga.
Pa odem.
Tamo gdje su ljudi poput mene.
Malčice drugačiji, al tamo me razumiju.
I plešem.
Vouvojeije!
I tamo su bili pogledi.
Ali ljudski.
Oni shvačaju.
Odlazak u raj.
Savršenstvo.
Osjećaj nedostižnosti.
Odlazak iz realnosti.
A onda.
Ponovni povratak u realnost.
Odlazak kuči.

- 17:33 - točka. (14) - još jedna točka. - #

27.01.2007., subota

ČAROBNI ŠTAPIČČ!



Što se sve jučer dogodilo:

Zastrašujući film o narkomanima.
Odlazak sa sata tjelesnog.
Poučni razgovor s dečkima.
Spoznaja kao je to biti dečko.
Odlazak na kaffu.
Smeh.
Dečki piju čokoladu vruču.
Bljezgarenje gluposti.
Perverzne misli.
Nemoguće ispijanje kafe zbog bolnog smijeha.
Na balkonu seksi dedek u boksericama i potkošulji.
Prekrasan prizor.
Previše tekućine u tijelu.
Odlazak na wc.
Vračanje s wc-a.
Odbjegli dečki.
Ja i frendica.
ostaviše nas same.
Lol.
Svi pobjegoše.
Uzeše joj blaženi upaljačč!
Strašno.
Kava hladna.
Žblje!
Haha, evo jednog od odbjeglih.
Vratio se.
Razgovor o ženskim problemima.
Uvjeravanje odbjeglog dječaka da menga može špricnuti u oko.
Smeh.
Odlazak na busnu.
Bus na kat.
Ooo.
Jedenje kobasica u busu.
Heh.
Dolazak doma.
Moja mama vila i tata čarobnjak.
Poklonili mi nešto prekrašno.
ČAROBNI ŠTAPIČČ!
I čaram.
Čiribučiriba!
I nestade onaj ružan svijet.
I ja sretna poput malog djeteta.
HEPPY END!



- 11:39 - točka. (17) - još jedna točka. - #

24.01.2007., srijeda

Photobucket - Video and Image Hosting

Više ništa nema smisla.
Ne znam.
Gubim razum.
Možda.
A možda je to samo još jedna od mojih kriza..
Pamtim samo one loše stvari.
Sjećam se samo onih depresivnih događaja.
Onih tableta.
I pada.
Pada u beskrajnost ništavila.
I ponovno gubljenje razuma.
Sjećam se presušenih ustiju.
I tijela koje žudi za tekućinom.
Sjećam se da nikoga nije bilo briga.
Nikome nije bilo stalo.
Trebala sam prijatelja.
A kad sam pogledala oko sebe da ga pronađem.
Vidjela sam samo gomilu nadrkanih pozera.
Kad bi pogledala duboko u njih vidjela bi samo
gnjev i ništavilo.
Ni trunke svijetla.
Ni ičeg dobrog.
Praznina.
I to me boljelo.
Sama pomisao na to da za mene nitko ne postoji.
Pomisao na to da za sve postoji netko.
Za sve osim mene
I to boli.
Tako jako da plačem krvave suze.
Morbidne misle gomilale se u mojoj razbijenoj glavi.
Razbijenoj od onog kobnog pada.
Od onih tableta.
I ljudskog nemara.
I mislila sam da sam se oporavila.
Ali taj pad ostavlja previše toga.
Previše toga što me podsjeća na njega.
I ostaje ožiljak.
Iz kojeg.
Kao i sad.
Teče krv.
Koju je nemoguće ne vidjeti.
I nemoguće ne osjetiti.

- 21:47 - točka. (14) - još jedna točka. - #

18.01.2007., četvrtak

Photobucket - Video and Image Hosting

Jučer mi je bil dan za onak.
Posrat se po svemu.
I uživat gledajući sve prekrivano mojim govnom.
Oje!
To bi bil prizor.
Dobro, vama bi se život zgadil, al ja bi uživala.
No dosta o govnima.

Evo kak je započel moj dan:
Budim se.
Ne znam zakaj al odjedanput se budim.
I gledam na mobitel.
Ah, 6:10 je.
Ha!
6:10!!!
Moj bus!
Ode.
Točno u 6:10.
Mogla sam kroz prozor čuti autobus kak odlazi.
Jebemu!
Skočim s kreveta,
Jurim starcim u sobu.
Urlam:
Bus mi je pobegel!
Stari me vozi u 6:30 na stanicu kod tonia.
Dobro.
Čekam ja bus.
I čekam.
I još čekam.
Kad pogledam na sat, a ono već 6:50.
Jebemu bus!
Vani -100 °C.
Meni cifršlus na jakni strgan.
Zzzima je bilo.
Jebemu jaknu!
Nevjerojatno!
Pa ko može biti veći spec od mene.
U jednom danu su mi pobegla 2 busa!
Ovo je već i smiješno.
7:10 – Ooo blaženi bus!
Evo ga.
U glavi sam čula zbor kak pjeva – aleluja!
I dođem do Varaždina.
Je, hmm.
Jbga, sat već traje.
Idem ja laganim korakom do škole.
I dođem 10 min prije zvona.
I tak dalje...

Osim kaj sam dobila s olovkom jedan iz matematike
jer se nisam mogla sjetiti glupe formule za kvadrat binoma,
ostatak dana je bilo sve ok.
I da, frentala sam tjelesni jer mi se nije dalo vježbati,
a to se činila super ideja i još 4 curama iz razreda
pa su mi se dobrovoljno pridružile.
Heh.

I tak..



- 13:10 - točka. (2) - još jedna točka. - #

< ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

haha.. dizajn by: of kors.majself

inače, adresa bloga mi je trebala biti glupost je neuništiva..al ja spec zaboravila jedno slovo.. pa je sad adresa takva smešna..LOL..

moja močna galerija sa slikama.. oujea! MOČNO!

Moi ljudi:
O. Luce
O.Lea
O. Goga
O. Dajana
O. Tea
O. Janjičč
O. Eričče
O. Loreničč

O.o.o.if ju sik mi:
484-622-106
nije bitno ak se nepoznamo.. slobodno me edajte.. nije bed.. :)


Photobucket - Video and Image Hosting
Žnjora- moi prijatelj ružičasti slon!
Oje!!


Moi prijatelj ima nauŠnicu na uhu!
Ima i krila kad je HAJ HAJ!
Ima i tetovažu na guzi!
Aha!


Ska.
Punk.
Reggae.


Los Fastidios-najnajnajboljii bend!!
Animal liberation
Birra oi! e divertemento



What's the difference between you and me?
Why can't people see the things, how I want them to see.
They think I am so different from people like you.
But do they infact have a clue?

Photobucket - Video and Image Hosting

They want to fix you,
but maybe you aren't broken.
Maybe you're just different,
maybe who you are is on purpose.